Pjesme i napisi o meni i za mene

  Gordana (Nikolić) Bijelivuk

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Slađana M.Pupovac:
"“Mom dragom prijatelju čika Savu jedan mali poklon od mene.”

Nikola Todorović

(poruka kojom mi se zahvaljuje na poklonu zbirke pjesama "Pod stare dane" njegovoj porodici)

Maja Milovanović 

(rođendanska čestitka meni za 69. rođendan)

Mirko Babić

SAVO, PJESNIČE NAŠ...

Eh, moj Savo, pjesniče, rode,

znam da si tamo

pored Drine vode,

da pišeš, stvaraš,

da se sa perom u ruci odmaraš.

Tvoja me djela, pjesniče moj,

vraćaju djetinjstvu

u one lijepe i skromne dane

kad zora nečujno svane,

a ja se neđe u rosi budim

pa se čudim,

kao dijete lebdim

sve mi je do mora ravno,

moj pjesniče

ime naše slavno.

Opisao si svaki dječiji krik,

dječiji lik,

podario im pjesme i romane,

neka i oni čekaju

srećne dane,

da i njima rosna zora svane.

Velikanu naš, oštroga pera,

piši i dalje, stvaraj,

nekad izbriši pa isparaj,

djeci je potrebno slovo svako

malo ali jako,

jer im je duša spremna,

za igru neku,

kao i svako malom čovjeku.

Savo, pjesniče, oštroga pera,

za sve što si napisao,

zapisao, opisao,

neka te Bog podari lijepu starost,

sjećanja na mladost,

još nam poživi, starost duboku doživi,

za svako tvoje slovo mi smo krivi.

Sreća neka te i dalje prati,

Savo, druže, kako hoćeš,

ovu moju riječ shvati.

MBabić

Danijela Antić Žuža, poetesa

      Ivan Boc

SAVO ŠKOBIĆ

Na mlađima svet ostaje
izreka je, priznaj, stara,
tek sad pisem tebi Savo,
punog srca iz nedara.

Lepo ime drugar imaš,
ime moga dragog brata
pa kad čujem ime tvoje
srce mi je kao vrata.

Ti si Savo dobar čovek
bićes takav ti na dovek
ti si voljen i sam vidiš
pun ljubavi, to osetiš.

Oko sebe imaš mlade,
to su tvoje nove nade
nesebično znanje daješ
i sve svoje što imadeš.

Ti si Savo takav čovek
voliš dati neg’ imati
zahvalni su, moraš znati
visše nego svome tati.

Toliko si napisao...
lepe pesme darivao
i komade rezžirao
omladini duh si dao.

Zato si mi Savo drag
sledim tebe i tvoj trag.
Želja je i moja ista
omladina da nam blista.

Humora na pretek imaš
harizmom nas pleniš,
u pisanju ti se trudiš
nežne reči da ponudiš.

Tvoje pesme, tvoje strofe,
treba čitat naglas, jasno
emocije lepe, krasne
veruj da su duši snažne.

Vaspitanje koje nosiš
skromnost koju skrivaš,
čistu dušu, vedrog lika
to je vrednost pesnika.

Ja ti Savo skidam kapu!
Drugar, ovo nije šala
ti si Savo retko čudo,
OD SRCA TI MNOGO HVALA!

S’ljubavlju, Savi Škobićcu
Brankica Šakotić Šušnjara
28.02.2011. Zemun

* * *
Vi ste naša poslednja nada
i uvijek znate te prave riječi,
onda kad tuga srcima vlada
Vi ste čovjek koji je liječi.

Osmijehom blagim brige se ruše
i taj me osmijeh hvata u padu
Vi ste primjer iskrene duše,
jedne od rijetkih u ovom gradu.

Bolje od drugih ljudi Vi znate
pružiti ruku, pomoć kad treba,
najmenje uzmete, a previše date
Vi ste nam kao blagoslov s neba!

I ja sam Vam davno svoju riječ dala
da ćete dobiti pjesmu od mene,
al` prije nisam mogla, ni znala,
jer sam rješavala svoje dileme.

I sad pred kraj godine ove
primite pjesmu za sjećanje dugo,
hrabro stupite u pobjede nove,
zelim Vam sreću i nista drugo!!!

Vaša Bojana Boka Bojković

Višegrad, 31.12.2009.

… Evo me u nedeljnom, nedeljivom jutru

ne delim ga, tebi ću samo reč pokloniti
a i šta će ti više
nakon svih onih odličnih reči
da prostiš, ni opsovati ovog jutra neću

... zato sto...
mozda zbog....

ma ti si Savo, neko pred kim je psovka višak
zaslužio samo toplu, milu

reč

volim što traješ...
i što te znam

Neđa Medić, 19.9.2010.

 

PRIJATELJU OD SRCA

Kad dođe nemir i osjetim tugu
U pravi tren za moju dušu
Stižu riječi tople prijatelju tvoje
Da razvesele srce tu žno moje.

I svaki put uspiješ u tom
Da vratiš osmjeh na licu mom
Šaljem ti malo vedrine svoje
Ostaće dosta i za srce moje.

Moj osmjeh krije
Svu tugu što me bije
I odlučih tada u jednom trenu
Okrenuti list na životnu temu.

Nema više u mojoj duši tuge
Ni nesanice za noći duge
Šaljem ti osmjeh prijatelju dragi
Da i tebi budu lijepi svi sljedeći dani.

Zorana Maleš Glišić
Banja Luka, 3. oktobar 2010.

SRODNA DUŠA MOJA

Dok si u stanju da se boriš,
do tad ćes biti ovde i ulepšavati nam život

svima nama koji te poznajemo i volimo...

ti si zaista nešto posebno...

ne samo za mene

nego i za mnoge....

veliki ljudi su obično veoma skromni...

i ti si jedan od takvih...

ali ti skromni, obilje

žavaju život, jedno vrijeme, jedan grad...

ti si živa legenda,...

ta titula ti se ne može oduzeti, među ljudima koji znaju kakav si ti doprinos..

znaš, mnogi veliki ljudi, su

posthumno postali slavni...ja iskreno od srca želim da ti to doživiš za svog života...

veličina tvoja je u tvojoj djelatnosti...ti radiš i ne misliš na nagradu...to je genijalno...

znam, teško je uskladiti trenutnu situaciju, gdje nista nije kako treba...

ali...

teško čoveku koji ne ostavi ništa dobro iza sebe...

a ti ćes, bogami, ostaviti puno toga...

ti si nama mnogima potreban..

da dam vratiš dušu u norm

alu...

sve ima svoje vrijeme i mjesto...

nikad nista nisi izjavio, niti napisao sto nema smisla i sto mnogi ljudi ne obožavaju i cijene..mnogi se i nasmiju, a to je jako važno u ova teška vremena...

a i to je mnogo...rijetki su oni koji izađu i na fb sa "čistim srcem i namjerama"...to ljudi prepoznaju i cijene...

srećna sam što postojiš, š

to sam imala čast da te poznajem...

jeste, dobri moj savo

ti si duša našeg grada

uvijek neko mora to biti...

u slučaju novog travnika, to

si ti...

u svijet fantazije i stv

ari koje oplemenjuju dušu...

te nematerijalne stvari najviše obogaćuju dušu...

niko nije sretan i potpun..

ima samo malo bolje i

li losije..

svaki covjek ima "svoju muku"

divno je kad neko uspije da pobjegne od surove savakodnevnice..

u tome i jeste poenta..pobjeći od stvarnosti...

zašto je joga toliko popularna???

joga te uči mentalnom bježanjem od stvarnosati i problema

i san je vrsta meditacije...

dobro je kad čovjek ima san

...

uvijek od loseg ima gore..

i molim te nemoj da umres....trebas nam...

znam da imas jak duh

Zlata Jakšić

fejzbuk, 24. oktobar 2010.

OTKUD DA MI BAS OVO DODJE U SAN

Uzmice noc pred ostricom zore
kroz branu od zavjesa probija se dan
budim se uz sapat boginje Aurore
razmrvljen i raskomadan.

Svu noc sam na starom, rasklimanom splavu
krotio Drinu, prema Visegradu.
Tamo sam vidio onog cika Savu
sto ima stap, sesir, knjigu i bradu.

Sretoh ga na trgu, skida sesir, pozdravlja dame
prikradoh mu se s' ledja, taknuh mu rame
" Ooo, pa gdje si ti, kaze on, Budimire?"
Evo me Savo, a ti vidim, zadrzao stare manire
navike i strasti ti se s' godinama ocigledno ne mire.
Ma ja sam ti , veli, stara Becka skola
pomalo sanjar, pomalo pjesnik, a uvijek boem i lola.

I dok se dogovaramo, kud bi, u kom pravcu
kaze on, ma hajmo malo prema Bikavcu
da ti ispricam, kao dobrom dragom gostu
kako je Radisav tri dana,izdisao na mostu
kako su mu zvijezde kapale iz rana
da se prisjetimo pop Mihajla, Fate Avdagine, Lotike, Corkana..
kako je Anika, u svoja vremena, orvala po gradu
i jos puno prica, naseg Andrica, o Visegradu.

Smirismo mi Bogami litru jednu, il' malo vise
a rijeci su kapale svud okolo, poput tople ljetne kise
i sve tako, dok su se zvijezde rojile ispod nebeske kape
a onda nam jedna rijec istovremeno, u grlu zape
misli nam se samo ukrutise...
i niko od nas da pomene ime mog dragog prijatelja ,
a njegovog brata Nise...

Pa,evo i sad dok prepricavam san
kao hladan noz me reze rijec svaka
sa njegovim imenom pocinjem dan
NEK MU JE CRNA ZEMLJICA LAKA.

Budimir Ždero, 15.11.2010.

Milan Stnković:

 

I ako je kišan dan želim biti nasmejan
pa se onda njega setim, prosto hoću da poletim.
Pogoditi nije lako al ga znade dete svako.
Nasmejana vedra čela, na glavi mu kosa bela
razmislite jošte malo...Da, da, to je čika Savo.

Rođendanska

Uuuuuuf...
kakva li je ovdje gužva
ne pomaže tu ni spužva
da sve ovo se obriše
šta na ovoj strani piše.

Eeeeeej...
sad pogledah malo bolje
... i postah ja dobre volje
jer ja vidjeh jednu glavu
gdje prepoznah našeg Savu.

Avaaaaj...
što li nesta naša Juga
posjetio bih svoga druga
dao bih mu darak jedan
jer on bješe uvek vredan.

Ooooooj....
moj Savo, drugaru moj stari
bjesmo uvek prijatelji pravi
poživi ti nama još godina više
jer u Zapisu (ja znam) da to piše.

Iiiiiiiii...
Neka ti je Sretan (penzionerski) rođendan!

Dubravko Hrnjak, 21.10.2012.

Dragi Savo, ne znam, hoće li uspjeti,

ali ću ti poslati svu toplinu sunca,

koja se krije u srcu mom,

i svu toplinu mog pogleda,

i svu toplinu mojih misli,

i sva očekivanja dobrih dogadjaja,

takva, kao da oni drugi i ne postoje,

i sve dobre vibracije, koje mogu da zamislim

- da ti uvijek bude toplo oko srca,

da uvijek znaš kako je svaka tvoja riječ

dobro došla, da raduje svakog do kog stigne,

da si ti blago u životu svakog tvog prijatelja,

da je svemir darežljiv i da će ti i ove hladne zime

sjati Sunce!

Jasna Kodemo, 1. oktobar 2013.

Dragi moj Savo,

ja mislim da ti imaš vrijedne vizije za ovo naše napaćeno čovječanstvo i da je vrlo,vrlo, vrlo, vrlo bitno da se tvoje riječi čitaju i prepričavaju. Svuda naokolo niču samo neki dinosauri, a tvoj jezik je pun ljepote.

Eto, zato je vrlo, vrlo, jako, neobično mnogo bitno da tvoje knjige izađu u svijet!!!!

Da znaš samo – da je najbitnija vizija – svakog čovjeka ponaosob. Samo da je više  cvjetnih i nježnih ljubavnih vizija, a tvoja je zaista prekrasna.

Klagenfurt, 11. novembra 2013.                                                                  Jasna Kodemo

PJESNIKOVA BOL ..

U maglom obojeno jutro, zakoracivši tromo i plaho
otriježnjen kapljicama vjetra
i svježinom, sa korita rijeke
staračke ruke
još čudno čile
pogladiše šezdeset šestu
Pjegavim prstima dugim,
brade, sjedine meke..

Pogledom zape u daljini, obojen sjećanja modrom
oslonjen na šum Drine
u daleki Grad nošen..
gdje ostavi vječno usnule.. I mirise
šuma i ulica
I ote se hroptavi uzdah
Jecajem orošen..

Ooo ta divna sunca i ljeta, ta proljeća tanana, rana
te tople kiše i juga.. zimske večeri, što bole..
Kad bi me samo dotakle, negdanje, Ljubavi ruke..
Kad bi na vrata pokucala
ta draga Lica
što se vole..

Jasiko meka i tanka, bolu moj vječni, sanjo
topole, kesteni, breze
Lipe, što šumite nad Gradom
Još moje ruke vas grle i moji koraci čute.. Prijatelji moji
Ja vam hrlim
Godinama, u mislima.. Kradom

......Tako glas žubori..  Pjesnikove duše
dok u rever sjećanja svoj Grad i Prijatelje meće..
Svaka bora i sijeda svoju priču govore.. Suza
sa dna duboka
na svako sad sjećanje kreće...

Poteće tako pjesma, sjetom protkana, plava
nad hartijom žutom ..
od bola
pod trepavica svodom..
I klonula, u san, ruka
i Pjesnikova glava
nad lahorom pera
Od stihova, treperavom vodom..

Novi Travnik ..22. listopad  2013. ( stihovi posvećeni Čika Savi, povodom njegovog 66 rođendana.. :) )

DEČAK SA CRNOM CIPELOM

Kažu : "Zgazio ga kamion..." Pa, kako neko koga je zgazio kamion može da igra fudbal sa ostalim dečacima, prošlo je kroz moju malu dečiju glavu. A onda ugledam veliku crnu cipelu na njegovoj nozi, na nesrazmerno tankoj nozi u odnosu na cipelu. Uostalom, celo njegovo telo je bilo gracilno u odnosu na nju... Pa, zar je moguće da sada igra fudbal, kad sam mu nedavno nosila kolače koje je moja majka poslala "bolesnom dečaku" iz komšiluka (što je bio lepi stari običaj). Tako u čudu ja stojim uz ivicu poljane između moje i njegove zgrade i ne gledam ni u šta drugo, nego samo u veliku crnu cipelu i njega – veselog, oznojenog u žaru igre, prposnog – neće on da zaostaje za ostalima – iako mora da skače na zdravoj nozi, da bi povukao težinu cipele na onoj drugoj... Gledam to čudo, a onda se, iznenada, on stvori ispred mene, sa gustim pramenom crne oznojene kose, koji mu je padao preko jednog oka, dunu na gore da skloni kosu, pa me onako nakrivljene glave vragolasto i veselo upita : "Šta je, mala, šta gledaš?" Uporno sam se trudila da ne gledam nigde, a naročito ne u njegovu cipelu, te postiđena pobegoh. A razigrana crna cipela ostade u mom sećanju, kao i dečak koji mi je dao prvu lekciju o hrabrosti i uživanju u životu.

Višegrad, 2. mart 2014.                    
                                       Vesna Varadinac–Pantić‎

Čika Savo,

pročitala sam prvih 35 stranica Vašeg novog romana “Da je sreće i pameti”. Ne mogu da sačekam kraj, a da već ne prokomentarišem. Kratko: Ja sam ODUŠEVLJENA!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

Ja bih to i ranije ali mi dali u školi neke tekstove da lektorišem. Baš imam puno posla, ali ovo me je jako zainteresovalo tako da jedva čekam da pročitam.

Imate jako lijepe rečenice, tečne, kratke i jasne. Divota za čitati.

Ideja divna. Mašta se razmaštala. Sve razumijem. Vašu poruku. Vaše mišljene o pojedincima, ustanovama, državi, vlasti...

Ovo morate poslati čim se ukaže prilika na neki Konkurs. Ja navijam za Vas.

                                   Brankica Jevđević, prof. (lektor romana)

Banja Luka 2. septembra 2013.

Nebojša Vukas 

Nedaj se Savo, nedaj se rode,

sitnih duša zauvjek će biti,

svako je tvorac i sreće i slobode,

dobra duša ne treba se kriti.

Neka sretno nosiš svoje ime,

nisi namćor nit podao čovjek,

jer iz zlog se ne stvaraju rime,

a iz dobrog cvjetati će dovjek.

Zato napred ima dobrog svjeta,

ima zašto zemlja da se kreće,

ima ova ptica jošte leta,

ja ti Savo želim i zdravlja i sreće...

14.3.2015.

Mirko Kekić

Katarina Matijević

Mirjana Baltezarević

ДЕТИЊЕ ЗЕНЕ
( драгом чика Сави)

У његовој сад души
дечак сањив чучи.
Са седом косом он је,
а од њега учи.

Шта љубав даје, носи...?
Ко је испод стене?
Зашто? Куда? И свашта...
Ох, детиње зене!

О Сунце, Месецу и
небески своду дај,
чувај дечака под
небом. Зена сјај!

Мирка

Poklon pjesmica pjesniku i drugu Savi od Perice :

PJESNIKU SA POKUŠAJEM PJESME

Čitam prvu
čitam petu
čitam pjesmu dvadesetu.

Za njom drugu
pa devetu
odmah za tim pedesetu.

Pjesme lijepe
pjesme fine
sve satkane od istine.

Samo zadnja
nešto kvari –
ja sto prvu čekam Stari.

Pozdrav Perica

Savo Škobić 

Lijepo, toplo i iskreno. Dirnuo si me i te ću tvoje stihove prebaciti u blog tome namijenjen. 
A sada, evo i zasluženog ti odgovora:

Lijepa pjesma, stari druže
iskrenošću ona zlati
uspomene glavom kruže
taj me sanak uvijek prati

Kako stojim na vrh brijega
žučno čitam pjesme masi
negdje tiho svira Brega
a moj glas se tiho gasi

Odsanjani svi su snovi
završene pisanije
ka nebu mi moj brod plovi
trebao sam i ranije. 

Жељко Милошевић