subota, 24. travnja 2010.
četvrtak, 22. travnja 2010.
subota, 2. siječnja 2010.
Pjesme i napisi o meni i za mene
Gordana (Nikolić) Bijelivuk
Slađana M.Pupovac:
"“Mom dragom prijatelju čika Savu
jedan mali poklon od mene.”
Nikola Todorović
(poruka kojom mi se zahvaljuje na poklonu zbirke pjesama "Pod stare dane" njegovoj porodici)
Maja Milovanović
(rođendanska čestitka meni za 69. rođendan)
Mirko Babić
SAVO, PJESNIČE NAŠ...
Eh, moj Savo,
pjesniče, rode,
znam da si tamo
pored Drine vode,
da pišeš, stvaraš,
da se sa perom u ruci
odmaraš.
Tvoja me djela,
pjesniče moj,
vraćaju djetinjstvu
u one lijepe i
skromne dane
kad zora nečujno
svane,
a ja se neđe u rosi
budim
pa se čudim,
kao dijete lebdim
sve mi je do mora
ravno,
moj pjesniče
ime naše slavno.
Opisao si svaki
dječiji krik,
dječiji lik,
podario im pjesme i
romane,
neka i oni čekaju
srećne dane,
da i njima rosna zora
svane.
Velikanu naš, oštroga
pera,
piši i dalje,
stvaraj,
nekad izbriši pa
isparaj,
djeci je potrebno
slovo svako
malo ali jako,
jer im je duša
spremna,
za igru neku,
kao i svako malom
čovjeku.
Savo, pjesniče,
oštroga pera,
za sve što si
napisao,
zapisao, opisao,
neka te Bog podari
lijepu starost,
sjećanja na mladost,
još nam poživi,
starost duboku doživi,
za svako tvoje slovo
mi smo krivi.
Sreća neka te i dalje
prati,
Savo, druže, kako
hoćeš,
ovu moju riječ
shvati.
MBabić
Danijela Antić Žuža, poetesa
SAVO ŠKOBIĆ
Na mlađima svet ostaje
izreka je, priznaj, stara,
tek sad pisem tebi Savo,
punog srca iz nedara.
Lepo ime drugar imaš,
ime moga dragog brata
pa kad čujem ime tvoje
srce mi je kao vrata.
Ti si Savo dobar čovek
bićes takav ti na dovek
ti si voljen i sam vidiš
pun ljubavi, to osetiš.
Oko sebe imaš mlade,
to su tvoje nove nade
nesebično znanje daješ
i sve svoje što imadeš.
Ti si Savo takav čovek
voliš dati neg’ imati
zahvalni su, moraš znati
visše nego svome tati.
Toliko si napisao...
lepe pesme darivao
i komade rezžirao
omladini duh si dao.
Zato si mi Savo drag
sledim tebe i tvoj trag.
Želja je i moja ista
omladina da nam blista.
Humora na pretek imaš
harizmom nas pleniš,
u pisanju ti se trudiš
nežne reči da ponudiš.
Tvoje pesme, tvoje strofe,
treba čitat naglas, jasno
emocije lepe, krasne
veruj da su duši snažne.
Vaspitanje koje nosiš
skromnost koju skrivaš,
čistu dušu, vedrog lika
to je vrednost pesnika.
Ja ti Savo skidam kapu!
Drugar, ovo nije šala
ti si Savo retko čudo,
OD SRCA TI MNOGO HVALA!
S’ljubavlju, Savi Škobićcu
Brankica Šakotić Šušnjara
28.02.2011. Zemun
* * *
Vi ste naša poslednja nada
i uvijek znate te prave riječi,
onda kad tuga srcima vlada
Vi ste čovjek koji je liječi.
Osmijehom blagim brige se ruše
i taj me osmijeh hvata u padu
Vi ste primjer iskrene duše,
jedne od rijetkih u ovom gradu.
Bolje od drugih ljudi Vi znate
pružiti ruku, pomoć kad treba,
najmenje uzmete, a previše date
Vi ste nam kao blagoslov s neba!
I ja sam Vam davno svoju riječ dala
da ćete dobiti pjesmu od mene,
al` prije nisam mogla, ni znala,
jer sam rješavala svoje dileme.
I sad pred kraj godine ove
primite pjesmu za sjećanje dugo,
hrabro stupite u pobjede nove,
zelim Vam sreću i nista drugo!!!
Vaša Bojana Boka Bojković
Višegrad, 31.12.2009.
… Evo me u nedeljnom, nedeljivom jutru
ne delim ga, tebi ću samo reč pokloniti
a i šta će ti više
nakon svih onih odličnih reči
da prostiš, ni opsovati ovog jutra neću
... zato sto...
mozda zbog....
ma ti si Savo, neko pred kim je psovka višak
zaslužio samo toplu, milu
reč
volim što traješ...
i što te znam
Neđa Medić, 19.9.2010.
PRIJATELJU OD SRCA
Kad dođe nemir i osjetim tugu
U pravi tren za moju dušu
Stižu riječi tople prijatelju tvoje
Da razvesele srce tu žno moje.
I svaki put uspiješ u tom
Da vratiš osmjeh na licu mom
Šaljem ti malo vedrine svoje
Ostaće dosta i za srce moje.
Moj osmjeh krije
Svu tugu što me bije
I odlučih tada u jednom trenu
Okrenuti list na životnu temu.
Nema više u mojoj duši tuge
Ni nesanice za noći duge
Šaljem ti osmjeh prijatelju dragi
Da i tebi budu lijepi svi sljedeći dani.
Zorana Maleš Glišić
Banja Luka, 3. oktobar 2010.
SRODNA DUŠA MOJA
Dok si u stanju da se boriš,
do tad ćes biti ovde i ulepšavati nam život
do tad ćes biti ovde i ulepšavati nam život
svima nama koji te poznajemo i volimo...
ti si zaista nešto posebno...
ne samo za mene
nego i za mnoge....
veliki ljudi su obično veoma skromni...
i ti si jedan od takvih...
ali ti skromni, obilje
žavaju život, jedno vrijeme, jedan grad...
ti si živa legenda,...
ta titula ti se ne može oduzeti, među ljudima koji znaju kakav si ti doprinos..
znaš, mnogi veliki ljudi, su
posthumno postali slavni...ja iskreno od srca želim da ti to doživiš za svog života...
veličina tvoja je u tvojoj djelatnosti...ti radiš i ne misliš na nagradu...to je genijalno...
znam, teško je uskladiti trenutnu situaciju, gdje nista nije kako treba...
ali...
teško čoveku koji ne ostavi ništa dobro iza sebe...
a ti ćes, bogami, ostaviti puno toga...
ti si nama mnogima potreban..
da dam vratiš dušu u norm
alu...
sve ima svoje vrijeme i mjesto...
nikad nista nisi izjavio, niti napisao sto nema smisla i sto mnogi ljudi ne obožavaju i cijene..mnogi se i nasmiju, a to je jako važno u ova teška vremena...
a i to je mnogo...rijetki su oni koji izađu i na fb sa "čistim srcem i namjerama"...to ljudi prepoznaju i cijene...
srećna sam što postojiš, š
to sam imala čast da te poznajem...
jeste, dobri moj savo
ti si duša našeg grada
uvijek neko mora to biti...
u slučaju novog travnika, to
si ti...
u svijet fantazije i stv
ari koje oplemenjuju dušu...
te nematerijalne stvari najviše obogaćuju dušu...
niko nije sretan i potpun..
ima samo malo bolje i
li losije..
svaki covjek ima "svoju muku"
divno je kad neko uspije da pobjegne od surove savakodnevnice..
u tome i jeste poenta..pobjeći od stvarnosti...
zašto je joga toliko popularna???
joga te uči mentalnom bježanjem od stvarnosati i problema
i san je vrsta meditacije...
dobro je kad čovjek ima san
...
uvijek od loseg ima gore..
i molim te nemoj da umres....trebas nam...
Zlata Jakšić
fejzbuk, 24. oktobar 2010.
OTKUD DA MI BAS OVO DODJE U SAN
Uzmice noc pred ostricom zore
kroz branu od zavjesa probija se dan
budim se uz sapat boginje Aurore
razmrvljen i raskomadan.
Svu noc sam na starom, rasklimanom splavu
krotio Drinu, prema Visegradu.
Tamo sam vidio onog cika Savu
sto ima stap, sesir, knjigu i bradu.
Sretoh ga na trgu, skida sesir, pozdravlja dame
prikradoh mu se s' ledja, taknuh mu rame
" Ooo, pa gdje si ti, kaze on, Budimire?"
Evo me Savo, a ti vidim, zadrzao stare manire
navike i strasti ti se s' godinama ocigledno ne mire.
Ma ja sam ti , veli, stara Becka skola
pomalo sanjar, pomalo pjesnik, a uvijek boem i lola.
I dok se dogovaramo, kud bi, u kom pravcu
kaze on, ma hajmo malo prema Bikavcu
da ti ispricam, kao dobrom dragom gostu
kako je Radisav tri dana,izdisao na mostu
kako su mu zvijezde kapale iz rana
da se prisjetimo pop Mihajla, Fate Avdagine, Lotike, Corkana..
kako je Anika, u svoja vremena, orvala po gradu
i jos puno prica, naseg Andrica, o Visegradu.
Smirismo mi Bogami litru jednu, il' malo vise
a rijeci su kapale svud okolo, poput tople ljetne kise
i sve tako, dok su se zvijezde rojile ispod nebeske kape
a onda nam jedna rijec istovremeno, u grlu zape
misli nam se samo ukrutise...
i niko od nas da pomene ime mog dragog prijatelja ,
a njegovog brata Nise...
Pa,evo i sad dok prepricavam san
kao hladan noz me reze rijec svaka
sa njegovim imenom pocinjem dan
NEK MU JE CRNA ZEMLJICA LAKA.
Budimir Ždero, 15.11.2010.
Milan Stnković:
I ako je
kišan dan želim biti nasmejan
pa se onda njega setim, prosto hoću da poletim.
Pogoditi nije lako al ga znade dete svako.
Nasmejana vedra čela, na glavi mu kosa bela
razmislite jošte malo...Da, da, to je čika Savo.
Rođendanska
Uuuuuuf...
kakva li je ovdje gužva
ne pomaže tu ni spužva
da sve ovo se obriše
šta na ovoj strani piše.
kakva li je ovdje gužva
ne pomaže tu ni spužva
da sve ovo se obriše
šta na ovoj strani piše.
Eeeeeej...
sad pogledah malo bolje
... i postah ja dobre volje
jer ja vidjeh jednu glavu
gdje prepoznah našeg Savu.
Avaaaaj...
što li nesta naša Juga
posjetio bih svoga druga
dao bih mu darak jedan
jer on bješe uvek vredan.
Ooooooj....
moj Savo, drugaru moj stari
bjesmo uvek prijatelji pravi
poživi ti nama još godina više
jer u Zapisu (ja znam) da to piše.
Iiiiiiiii...
Neka ti je Sretan (penzionerski) rođendan!
sad pogledah malo bolje
... i postah ja dobre volje
jer ja vidjeh jednu glavu
gdje prepoznah našeg Savu.
Avaaaaj...
što li nesta naša Juga
posjetio bih svoga druga
dao bih mu darak jedan
jer on bješe uvek vredan.
Ooooooj....
moj Savo, drugaru moj stari
bjesmo uvek prijatelji pravi
poživi ti nama još godina više
jer u Zapisu (ja znam) da to piše.
Iiiiiiiii...
Neka ti je Sretan (penzionerski) rođendan!
Dubravko Hrnjak, 21.10.2012.
Dragi Savo, ne znam, hoće li uspjeti,
ali ću ti poslati svu toplinu sunca,
koja se krije u srcu mom,
i svu toplinu mog pogleda,
i svu toplinu mojih misli,
i sva očekivanja dobrih dogadjaja,
takva, kao da oni drugi i ne postoje,
i sve dobre vibracije, koje mogu da zamislim
- da ti uvijek bude toplo oko srca,
da uvijek znaš kako je svaka tvoja riječ
dobro došla, da raduje svakog do kog stigne,
da si ti blago u životu svakog tvog prijatelja,
da je svemir darežljiv i da će ti i ove hladne zime
sjati Sunce!
Jasna Kodemo, 1. oktobar 2013.
Dragi
moj Savo,
ja mislim da ti imaš
vrijedne vizije za ovo naše napaćeno čovječanstvo i da je vrlo,vrlo, vrlo, vrlo bitno da
se tvoje riječi čitaju i prepričavaju. Svuda naokolo niču samo neki dinosauri, a
tvoj jezik je pun ljepote.
Eto, zato je vrlo, vrlo,
jako, neobično mnogo bitno da tvoje knjige izađu u svijet!!!!
Da znaš samo – da je
najbitnija vizija – svakog čovjeka ponaosob. Samo da je više cvjetnih i nježnih ljubavnih vizija, a tvoja
je zaista prekrasna.
Klagenfurt, 11. novembra
2013. Jasna Kodemo
PJESNIKOVA BOL ..
otriježnjen kapljicama vjetra
i svježinom, sa korita rijeke
staračke ruke
još čudno čile
pogladiše šezdeset šestu
Pjegavim prstima dugim,
brade, sjedine meke..
Pogledom zape u daljini, obojen sjećanja modrom
oslonjen na šum Drine
u daleki Grad nošen..
gdje ostavi vječno usnule.. I mirise
šuma i ulica
I ote se hroptavi uzdah
Jecajem orošen..
Ooo ta divna sunca i ljeta, ta proljeća tanana, rana
te tople kiše i juga.. zimske večeri, što bole..
Kad bi me samo dotakle, negdanje, Ljubavi ruke..
Kad bi na vrata pokucala
ta draga Lica
što se vole..
Jasiko meka i tanka, bolu moj vječni, sanjo
topole, kesteni, breze
Lipe, što šumite nad Gradom
Još moje ruke vas grle i moji koraci čute.. Prijatelji moji
Ja vam hrlim
Godinama, u mislima.. Kradom
......Tako glas žubori.. Pjesnikove duše
dok u rever sjećanja svoj Grad i Prijatelje meće..
Svaka bora i sijeda svoju priču govore.. Suza
sa dna duboka
na svako sad sjećanje kreće...
Poteće tako pjesma, sjetom protkana, plava
nad hartijom žutom ..
od bola
pod trepavica svodom..
I klonula, u san, ruka
i Pjesnikova glava
nad lahorom pera
Od stihova, treperavom vodom..
Novi Travnik ..22. listopad 2013. ( stihovi posvećeni Čika Savi, povodom njegovog 66 rođendana.. :) )
DEČAK
SA CRNOM CIPELOM
Kažu : "Zgazio ga kamion..." Pa, kako neko koga je zgazio kamion može da igra fudbal sa ostalim dečacima, prošlo je kroz moju malu dečiju glavu. A onda ugledam veliku crnu cipelu na njegovoj nozi, na nesrazmerno tankoj nozi u odnosu na cipelu. Uostalom, celo njegovo telo je bilo gracilno u odnosu na nju... Pa, zar je moguće da sada igra fudbal, kad sam mu nedavno nosila kolače koje je moja majka poslala "bolesnom dečaku" iz komšiluka (što je bio lepi stari običaj). Tako u čudu ja stojim uz ivicu poljane između moje i njegove zgrade i ne gledam ni u šta drugo, nego samo u veliku crnu cipelu i njega – veselog, oznojenog u žaru igre, prposnog – neće on da zaostaje za ostalima – iako mora da skače na zdravoj nozi, da bi povukao težinu cipele na onoj drugoj... Gledam to čudo, a onda se, iznenada, on stvori ispred mene, sa gustim pramenom crne oznojene kose, koji mu je padao preko jednog oka, dunu na gore da skloni kosu, pa me onako nakrivljene glave vragolasto i veselo upita : "Šta je, mala, šta gledaš?" Uporno sam se trudila da ne gledam nigde, a naročito ne u njegovu cipelu, te postiđena pobegoh. A razigrana crna cipela ostade u mom sećanju, kao i dečak koji mi je dao prvu lekciju o hrabrosti i uživanju u životu.
Čika Savo,
pročitala
sam prvih 35 stranica Vašeg novog romana “Da je sreće i pameti”. Ne mogu da
sačekam kraj, a da već ne prokomentarišem. Kratko: Ja sam
ODUŠEVLJENA!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
Ja
bih to i ranije ali mi dali u školi neke tekstove da lektorišem. Baš imam puno
posla, ali ovo me je jako zainteresovalo tako da jedva čekam da pročitam.
Imate
jako lijepe rečenice, tečne, kratke i jasne. Divota za čitati.
Ideja
divna. Mašta se razmaštala. Sve razumijem. Vašu poruku. Vaše mišljene o
pojedincima, ustanovama, državi, vlasti...
Ovo
morate poslati čim se ukaže prilika na neki Konkurs. Ja navijam za Vas.
Brankica Jevđević, prof. (lektor romana)
Banja Luka 2. septembra 2013.
Nedaj se Savo, nedaj se
rode,
sitnih
duša zauvjek će biti,
svako
je tvorac i sreće i slobode,
dobra
duša ne treba se kriti.
Neka
sretno nosiš svoje ime,
nisi
namćor nit podao čovjek,
jer
iz zlog se ne stvaraju rime,
a
iz dobrog cvjetati će dovjek.
Zato
napred ima dobrog svjeta,
ima
zašto zemlja da se kreće,
ima
ova ptica jošte leta,
ja
ti Savo želim i zdravlja i sreće...
ДЕТИЊЕ ЗЕНЕ
( драгом чика Сави)
( драгом чика Сави)
У његовој сад души
дечак сањив чучи.
Са седом косом он је,
а од њега учи.
дечак сањив чучи.
Са седом косом он је,
а од њега учи.
Шта љубав даје, носи...?
Ко је испод стене?
Зашто? Куда? И свашта...
Ох, детиње зене!
Ко је испод стене?
Зашто? Куда? И свашта...
Ох, детиње зене!
О Сунце, Месецу и
небески своду дај,
чувај дечака под
небом. Зена сјај!
небески своду дај,
чувај дечака под
небом. Зена сјај!
Мирка
Poklon pjesmica pjesniku i drugu Savi od Perice :
PJESNIKU SA POKUŠAJEM PJESME
Čitam prvu
čitam petu
čitam pjesmu dvadesetu.
čitam petu
čitam pjesmu dvadesetu.
Za njom drugu
pa devetu
odmah za tim pedesetu.
pa devetu
odmah za tim pedesetu.
Pjesme lijepe
pjesme fine
sve satkane od istine.
pjesme fine
sve satkane od istine.
Samo zadnja
nešto kvari –
ja sto prvu čekam Stari.
nešto kvari –
ja sto prvu čekam Stari.
Pozdrav Perica
Lijepo, toplo i iskreno. Dirnuo si me
i te ću tvoje stihove prebaciti u blog tome namijenjen.
A sada, evo i zasluženog ti odgovora:
Lijepa pjesma, stari druže
iskrenošću ona zlati
uspomene glavom kruže
taj me sanak uvijek prati
Kako stojim na vrh brijega
žučno čitam pjesme masi
negdje tiho svira Brega
a moj glas se tiho gasi
Odsanjani svi su snovi
završene pisanije
ka nebu mi moj brod plovi
trebao sam i ranije.
Жељко Милошевић
A sada, evo i zasluženog ti odgovora:
Lijepa pjesma, stari druže
iskrenošću ona zlati
uspomene glavom kruže
taj me sanak uvijek prati
Kako stojim na vrh brijega
žučno čitam pjesme masi
negdje tiho svira Brega
a moj glas se tiho gasi
Odsanjani svi su snovi
završene pisanije
ka nebu mi moj brod plovi
trebao sam i ranije.
Жељко Милошевић
Pretplati se na:
Postovi (Atom)